Prema Međunarodnoj novinskoj agenciji Ahlul Bayt (A.S.) - ABNA - Izraelski institut "Misgav" za nacionalnu sigurnost i cionističke strategije upozorio je u novom izvještaju da rastuće tenzije između Izraela i libanskog Hezbollaha pokazuju da Tel Aviv mora razviti sveobuhvatnu strategiju za suočavanje s rastućom prijetnjom ove organizacije.
Prema institutu, atentat na Haithama Alija Tabatabaeija, šefa Glavnog štaba vojnog sjedišta Hezbollaha, i mogući odgovor stranke - u bilo kojem obliku - promijenit će tok budućih sukoba; ali problem ide daleko dalje od odmazde.
Izvještaj naglašava: "Šiiti su kisik u plućima Hezbollaha; oni čine ljudsku rezervu i politički stub stranke, a bez ove društvene podrške, stranka će izgubiti sposobnost održavanja svoje vojne moći."
Prema analizi instituta, moć Hezbollaha nije ograničena samo na oružje i vojnu strukturu, već uključuje i ogromnu mrežu društvenih i kulturnih usluga; mreža zdravstvenih, finansijskih, obrazovnih i medijskih institucija koje cijelu libansku šijitsku zajednicu drže ovisnom o strukturama stranke. Treća komponenta moći stranke su njene višestruke veze s iranskim režimom; ideološka, ekonomska i vojna veza koja je glavni oslonac njenog kontinuiteta.
Misgav piše da je Hezbollah uložio mnogo u mlađu generaciju šiita kako bi održao svoju društvenu bazu. Najnoviji primjer bila je velika ceremonija održana u Bejrutskom sportskom gradu 12. oktobra, uz učešće pokreta Imam Mahdi Scouts, koji je povezan s Hezbollahom.
Pokret, koji navodno djeluje od 1985. godine uz podršku iranskog Korpusa islamske revolucionarne garde, ove je godine proslavio svoju 40. godišnjicu sa sloganom "Ajiyal al-Sayyid" - Generacije Sayyida - jasna referenca na nastavak naslijeđa Hassana Nasrallaha. Prema riječima vođe pokreta, Naziha Fayyada, događaju je prisustvovalo oko 75.000 članova, a usred stadiona postavljena je ogromna statua Nasrallaha.
Članovi pokreta se od devete godine obučavaju da budu lojalni vrijednostima islamske jurisprudencije i Vrhovnog vođe Irana, a od petnaeste godine učestvuju u osnovnim vojnim aktivnostima. Prema Izraelskom institutu, dokumenti dobijeni nakon Drugog libanonskog rata (2006.) pokazuju da su programi obuke izviđača Imama Mahdija bili osmišljeni da među djecu usade principe Islamske revolucije i neprijateljstvo prema Izraelu.
Izvještaj Misgava dodaje da su Sjedinjene Američke Države i Izrael fokusirani samo na kratkoročne ciljeve protiv Hezbollaha, dok će Hezbollah nastaviti postepeno jačati svoju vojnu i društvenu moć.
Čak i ako Izrael prevaziđe trenutnu krizu nakon atentata na Tabatabaeija, svakodnevni vojni napadi neće moći riješiti prijetnju u njenom korijenu: „Hezbollah nastavlja krijumčariti oružje iz Irana i povećavati svoje domaće proizvodne kapacitete, dok će Izrael neizbježno morati udvostručiti svoje operacije kako bi obuzdao ovaj trend.“
Prema autorima izvještaja, kontinuirana velika ovisnost šiitskog društva o uslugama Hezbollaha – u nedostatku ekonomske ili uslužne alternative od strane libanonske vlade ili konkurentske podrške sa Zapada – također će spriječiti šiitske protivnike stranke da postignu uspjeh na parlamentarnim izborima u maju 2026. godine.
Na drugim mjestima u izvještaju navodi se da Islamska Republika Iran i dalje naglašava strateški cilj uništenja Izraela. Institut napominje da su u govoru 13. novembra glasnogovornik Iranskih oružanih snaga i drugi visoki komandanti IRGC-a ponovili ovaj pristup.
Međutim, nakon atentata na Tabatabaeija, zvanični stavovi Teherana ukazuju na to da Iran preferira da vrijeme za odgovor Hezbollaha prepusti samoj stranci, umjesto iznenadnog sukoba koji bi ugrozio dugoročne interese.
Misgav predviđa da se Hezbollah suočava sa strateškom dilemom: Nedostatak odgovora mogao bi se smatrati znakom slabosti i povećati pritisak na stranku. Ali ograničen vojni odgovor dao bi Izraelu priliku da eskalira napade i uništio bi dobitke postignute primirjem iz novembra 2024. godine.
Prema izvorima bliskim Hezbollahu, unutar stranke postoje dva različita stava: jedan želi trenutni odgovor, dok ga drugi izbjegava zbog strateških razmatranja, a čini se da rukovodstvo stranke naginje ovoj drugoj opciji.
Izraelski institut dalje tvrdi da libanska vlada i vojska nisu uspjele iskoristiti trenutnu situaciju za jačanje svog nacionalnog autoriteta. Izvještaj, pozivajući se na izraelske izvore, tvrdi da neki šiitski oficiri u libanskoj vojsci imaju obavještajnu koordinaciju s Hezbollahom i da stranka prima upozorenja o evakuaciji položaja prije vojnih operacija. Prema institutu, ovo je znak „dubokog institucionalnog utjecaja stranke u libanskoj državnoj strukturi“, koji je konsolidovan tokom četiri decenije uz iransku podršku.
Zaključak izvještaja Misgava navodi: „Suočavanje s Hezbollahom nije moguće isključivo vojnim sredstvima, jer pored svoje moći oružja, stranka ima opsežnu mrežu društvenih službi koja održava njenu šiitsku bazu ovisnom i lojalnom. Stoga, svaka efikasna strategija mora biti višedimenzionalna i fokusirati se na slabljenje društvenog utjecaja stranke; u suprotnom, vojni napadi će imati utjecaj samo na vrh krize, a ne njene korijene."
Your Comment